IMG_9534

Pitaš za me

Pitaš za me.
Misli ti bježe.

Danju, ka i drugi,
nužnošću,
samoću odagnajem.

Al’ let noćni,
ples zagrljaja ima,
bludnih žena,
pijanih kafana.

Nove i izgubljene duše
u vrtlogu tom,
radost življenja slave,
il tek utjehu
oni slomljeni traže.

Srodnost u pogledu,
bljesak nadu daje.
Igra života tad,
put svoj počinje.

Ispraćaj noći slave,
oni sa žarom najvećim.

Miris pekare,
poznat gost.
Vruć zagrljaj
noć grije.

Priznat ti moram,
ne gledah odavno,
tužne filmove,
nit riječi pjesama
takvih.

Odagnah prošlost
na mjesto njeno.
Nit osvrta, nit trena,
ne dajem više za to.

Graditi novo,
uvijek mi
milo bilo.

Trenutke ostatka svog,
u život najbolji
pretvoriti ištem.

Pitaš se,
pitaš me,
gdje smo mi
u svem tom.

Tu smo. To smo.
Nit’ početak,
nit’ kraj,
nije to.

Samo život
krugove ima.

Ak’ te tješi:
mi vječni smo
Ak’ te ljuti:
ka i drugi smo.

Samo ti dušo,
dijelit znala,
nikad nijesi.

Nit sebe meni,
nit mene drugim.

Život jedan taj,
dijelit ga, za me,
živjeti je to.

Kavez jedne osobe,
dosadna,
bolest je tek.

Možda dušo, ljubav bješe.
Al navika da postane,
grijeh pregolem je to.

I let tebi i let meni,
bolji od tog jest.

Možda, možda opet,
sresti ćemo se mi.
Jer početak i kraj ničeg,
više ne priznajem ja.

(S.P.)

photoshop-IMG_3110

Shop. Prvi put.

Probudila me danas prijateljica sva radosna sa pričom da je njoj i frendici bilo dosadno i otišle ti one u sexy shop.
Prvi put.
- I?
- Mi smo mislile da će tamo biti korzeti i svašta nešto a kad tamo ono, samo on i on jedan do drugoga.
- O, iznenađene ste?
- I tamo je sve za žene, ništa za muške? Ispada da smo mi žene opsjednute sexom?
- A mi muški romantikom? Jel da, da nije tako?
- Ma da? – Uznevjereno će ona.
- A to ti je jer smo mi muški jako jednostavne amebe a oko vas cura ima posla i industrije.
- A je li muški rade u tim šopovima? I ima jedan na cvjetnom sav mračan, ko’ da će te začarati kad uđeš? E e,… i koliko je to samo. – Puca nekontrolirano.
- Misliš veličina?
- Ma ne, nego koliko košta, 300 kunaaaaaa, pa tko placa 300 kuna za njega kad možeš imati besplatno!?!
- A to se tebi sada samo tako čini, sad si jedra, mlada i putena, polako, doći će i sušne godine? Što nekupiste nekoj nezbrinutoj prijateljici, za poklon jedan vibrator, baterije i lubrikant?
- Mi smo sve u ekipi zbrinute, podmirene i dobro podmazane! E da… tako je… to ću si kupiti kad budem starija intelektualka i niko me radi toga neće?
- Ola ola, ode ti u stereotipe… a nije baš tako, ove pametne se uvijek pametno snađu, vjeruj mi, dildo im je zadnji spas. – Tješim ju.
- Što ti je to dildo? I neke same kuglice tamo okolo bile? Čemu one služe?
- Pa to, vibrator, a te kuglice to ti je da te lupka po čelu s njima da ne postaneš intelektualka?
Misli se, tišina s druge strane. Dočarava si situaciju očito.
- Jel?
- A probaj, sa tim svojim tipom, ono, da te on lupka sa svojim prirodnim kuglicama po čelu, pa ako te pali i osjećaš se nekako glupo, to je to. Kupuj.
- Možda,… a jest, jest, jednom me s “njime” po čelu lupkao kad se sav popalio, i derao se “utućute snjime”,… a sad ću ga nagovoriti da proba sa svojim kuglicama… i onako ništa nova zanimljiva ne radi u zadnje vrijeme.
- E zato ti je vibrator dobar, ležiš i ništa ne radiš ka i obično, a on sve radi i može dokle god baterije traju.
- E nije istina da mi cure ništa ne radimo i samo ležimo.
- Kao na primjer?
Misli se…
- Ma daaaaaaj, a kad vi sve to tako dobro radite a kad mi nešto pokušamo to ispadne smotano, za k**** neritmično i umorimo se brate mili… sad se nešto mislim, pa kako se vam samo to toliko da.
- A ljubav je očiti odgovor.
- Aaaah kako romantično – Cvrkuće s druge strane.
- A ima i načina i znanja.
- A jel’,.. a kako? Sad si mi dao u glavu da mislim. A hoćeš mi pokazati ovih dana?
- E, e, polako… nećemo u te vode… što sam ja ovdje informativno uslužni centar?
- Ne, ti si moja kuglica od koje postajem pametnija.

41

Zagrljaj sa nepoznatom

- Gledaj, nema ti to smisla tako – derem mu se na uho u gužvari dok trešti njegov DJ frend iz školskih dana kraj kojega smo se naćupili.
- Koje?
- Pa to, svaka koja prođe ti je bockaš prstom po ramenu i smješkaš se, ne radi se to tako, vidiš da te svaka ignorira, jesi li ti išta naučio živeći od tog Tokija do NY.
- Ej, aj mi majketi dođi u London, nemam s kim okolo ovako izlaziti po noćnim mjestima, bili bi carevi noći, a ima mjesta samo takvih, ovaj Pep je kap u moru toga tamo, rokenrola bi bili prijateljuuuuuuuu, rooookernrooolaaaa!
- Ma hoću samo stani bockati ove u prolazu, je li to pali tamo?
- Normalno da pali – prsi se i gleda me pogledom ko zadnjeg seljobera iz provincije koji pojma nema.
- A nešto ovdje ne pali, jedino one pale dalje – skrušeno dodajem.
- Ove naše su… treba za njih masu love.

- Ma kakve love, puklo te piće, cure žele malo normalne zezancije a ne čudake oko sebe koji ih bockaju… evo maloprije nisi bockao i kako izgledaš ko avion, naočit, sve ti prilaze.
Bodrim ga ne bi li prestao jer ode on prekosutra a meni metropola selo malo, moram ja i idući tjedan ovdje izaći.
- A je ide me prijatelju, dobar sam samo tako. Ono, volim se koliko sam dobar. Nu me!
- Pa što je ovo onda, mazohizam tjeranja, dobro od tebe ali otjera i od mene.

Test za one normalne

- E, ovo ti je prijatelju test, koja ga prođe ta je normalna.
- Aha, kužim,… normalna. Znači normalna je ona koja padne na nenormalnog tipa, vauu, kako se ja toga prije nisam sjetio! Kako?!?
- A nisi prijatelju, to sam ja dugo o tome razmišljao. Vidiš, ovako: nenormalna cura kad izađe vani, pretvara se da je normalna i pada, na koga? Pa na one normalnog ponašanja, a ti, jasno, nisu normalni, ali nebitno sad oni,… jer zna ona da se to očekuje od nje. E, nije ona glupa već samo luda. E!
Dok, ova normalna, cijeli dan je dosadno normalna i kad izađe vani, jasno, želi se zabaviti i bude malo luda.
I one, što sada rade prijatelju? One isto to očekuju od normalnih likova a to je prijatelju, što? Pa da se nenormalno ponašaju!
I tu nastupam ja.
Dolje, u nas ove prve zovemo “kokoši” a ove druge “cure”.
- Aha, vidi, vidi, znači tako to ide? – divim mu se… ono, nemam riječi.
- A e – poentira.

Boginja

Ukipio se iznenada ko pitbulterijer i samo gleda.
- Joj evo opet ove male boginje, ajme ko iz filma je… ajme nema ti ovakvih po svijetu.. najbolja cura večeri… joj najbolja… nju bih odmah ženio… njoj bi djecu pravio,… vidi je… kako je neispitana, ona nema pojma koje je vrelo seksipilnosti a to joj jedino ja mogu otkriti… uf! Ona ima najljepše ono što je najvažnije kod cura!
- A to je?
- Evo ovaj tu dio – zadiže jaketu na boku – ovaj dio prevoja od boka prema struku ta igra nagiba osi tijela i krivina koje opijaju i tjeraju te da samo to ljubiš i gledaš… i ljubiš.. znaš, ja znam biti predan satima tome, strpljiv sam ko konj,.. samo tako.. a i one su zahvalne.. uvijek se vraćaju radi toga. Uvijek!

I kažu mi to a i drago mi je kad mi to kažu. Joj što volim taj dio ženskog tijela.. uf! – trese glavom i rukama gnječi facu do boli dok urliče od strasti sjećanja, i sva sreća u ritmu muzike je pa smo nekako u normali.

Smiri se i zagrli me, a na uho:
- Azijatkinje to imaju najljepše – dodaje mi klimajući glavom znalački smireno, zaljubljeno sjetno, iskustvom vuka proputovanih oluja, onako, u povjerenju.
- Mala ima prkno – prene nam romantiku njegov prijatelj i razbi ljepotu ženskog tijela u komadiće. Tip je cijelu noć šutio, pijuckao pivu i imao je do ujutro samo tu rečenicu. Samo tu! Gledamo se, i onako pokisli uzdahnemo.

Faker a ne plačljivac

- A znaš da neke ne svršavaju – mijenja ovaj temu.
- Ma bogati, vidi vidi, tko bi rekao?!? – sarkasticiram ga, a on tjera dalje.
- Je je, a znaš prijatelju da se ja trudim i trudim, al’ kod nekih ne ide nikako pa to ti je, a rekao sam ti kako sam satima strpljiv… svašta radim.. mislim ono kreativan sam, predan, volim to.. ali neće i neće…
- Čudna su ta njihova tijela, kod nas je to nekako jasno.
- Jasno da je jasno ali mene to kod tih nekih mori. Baš me mori. Nisam sretan kad one nisu sretne kao ja!

Počeo me malo brinuti.. ima facu na granici plača. Eebate ode ovo u krive vode, rasmoljiti će mi se ovdje u suze ko curica, osramotit više nego sa bockanjem.
I što ću reći frendicama koje nas upravo gledaju kad budu pitale: “A što ti se ovaj tvoj frajer rasplakao?”
Evo nemam blage veze kako bi ženska glava reagirala kad bi im rekao istinu: bili on bio veći ili manji frajer u njihovim očima?!? Ovo moram jednom testirati.

- Ma to ima ponekad dosta cura.. sve je to OK, tjeraj ti svoje, ne treba oko toga dramiti, nadoće im već nekako… a zna se dogoditi da im to proradi kad promijene frajera.
- Hoćeš reći da je nešto do mene? – gleda me ko da sam mu s materom spavao… i misli se i vrti filmove.
- Ma nije, di će do tebe biti… netko im legne a netko ne… ima nas svakakvih pogledaj nas samo kakvi smo?

- Je ima ih svakakvih… a neke se brate mili ono baš seksaju preko k****.
- A meni je to u redu, preko čega bi drugog?
- Ma vidi se da to nekako ne vole… bezvoljno, ne znaju se seksati ono, ono, muški!
- Ja i ne bi baš volio da ona to radi ko muško, malo bi me to plašilo – drvim ja svoje a on vrti dalje svoj film
- Rade to valjda radi pritiska sredine, ka što se i udaju. Kao ono, to joj rade sve frendice a onda ti ona umisli da i ona mora… pa to ispadne neugodno i naporno… i oboje jedva čekamo kad će sve to skupa završiti… znaš li ti kako to zna biti tužno a radosno bi trebalo biti.
Takve ne bi smjeli trošiti prijatelju… nikako, to ubija muškost.
- A daj… budi malo čovjek… bar se takvima daj iz samilosti, nu te, šteta je.
- Razmislit ću – dobaci sjetno, krila mu narasla pa počne bockati trojku u prolazu.

Trojka

Ma drag mi je al’ što me noćas osramoti isukrstati, pola ovih me zna iz viđenja a pola sa fejsa. Ode mi reputacija u p**** materinu,… ženski Google metropole će mi srozati muški ranking samo tako.
I baš je morao bocnuti ove tri što sretoh maloprije u gradu. Parkiram se i lipo mi milo što nađoh tako blizu centra a bilo je još jedno malo dalje,… i na njega bi od sreće i nagomilanih parkirnih frustracija. A normalno da će i biti… pa tko izlazi u 2 po ponoći vani… tko?!?

I tako, sav ponosan, našprican i prpošan izlazim i u hodu zakopčavam remen a iz zasjede, iz mrkle tame s druge strane ulice:
- A, usred grada se pišucka, a? – dobacuje jedna iz trojke. Uvijek su u formaciji trojke, uvijek! To je ta formacija koja se teško osvaja.
- Ma nije, majke mi, al ti ja ličim na takvo što, aloooo! – idem prema glasnogovornici da razriješim neugodu. Nju znam prvi put od prošli mjesec, utrpala mi se u autu sa pola još nepoznate ekipe i pripita cijelo večer tulila mi u uho: “Ti si genijalan tip… genijalan…, kako te ja prije nisam srelaaaaaaaa u životuuu svoooom!”

Tu je i ova s afro frizurom koja mi se odavno sviđucka. Pa što osramoti baš pred njom!
- Daj pet, što ima? Gdje ćete? – motam se oko njih dok defiliraju prema gradu.
- Toj ruci? Ni u ludilu – odgegaše a ja ostadoh ko…. hm, popišan.
- Baš ti je lijepa frizura – promucam u bradu ovoj s afro frizurom.
- Hvala – promrsi s predumišljajem nakon užasno duge pauze.

Zagrljaji

Sad ovoga mog probam kultivizirati.
- Daj ajmo nešto drugo oko cura a da nije lova i bockanje, evo gledaj,… a ti samo šuti.
Dvije se naguravaju u prolazu kraj nas, napirlitane, namrgodjene, na uho jednoj prilazim.
- Cure, ja i prijatelj nudimo: ja zagrljaj on poljubac, birajte.

Pogledaše njega, pogledaše mene, tijesno je izgleda… misle se, što jest jest frend je mačoizirana brija al za ljubiti ovako javno, hm.
Ja raširio ruke u očekivani zagrljaj, s blaženim osmijehom punim topline, bacim oko na ovog mog a on me gleda, ka ono, što on sad treba napućiti usne?!?
Pa jesi ti lud, gestikulira.

Prva, polako priđe, nos na nos, gleda me ravno duboko u oči, ko zvijer kad ispituje nepoznatu jazbinu, trepne al’ ne otvori oči.
Raširi ruke i uroni cijelom puninom u moj zagrljaj.
I dugo je to trajalo, baš ono zagrljaj iz duše.
Ko za isplakati se ali nije taj.
Pustiš se neobavezno, utoneš, razneseš se širinom tijela uz njeno tijelo.
Ona isto.
Osjetiš to.
Ne mičemo se.
Pravi topli ljudski erotizirani zagrljaj.
Čist.
Znaš da je to sada i nikada više. Ne znate se niti ćete se upoznati.
Nema ni prostora ni ljudi oko vas. Sve stane.
Neće pamti ni ona tebe ni ti nju. Nema potrebe.
Samo ćete pamtiti taj osjećaj zagrljaja.

I druga uradi isto.

Kao da nam je to svakodnevno.
Grljenje s nepoznatim je u redu.
Pričanje, upoznavanje, plesanje, s nepoznatim… jok.

Popraviše odore i nastaviše sa osmijehom dalje.
- Eto – kaže mu ja.
- Eto – kaže on, i nije mu drago a već idu nove. Ista situacija.
- Cure, prijatelj i ja nudimo zagrljaj – ovo s poljubcem sam izbacio, ipak je zajednički tulum, da ga ne rastužim.
Obje zagrliše obojicu istovremeno ko ragbi ekipa.
Zadržasmo se pristojnih nekoliko trenutaka da udahnemo te nenadane emocije.

- Ide nas a?
- Ide.

Lavica neuzvraćene ljubavi

Sad kad je napunio baterije hrabrosti smjelo se okrene ovoj svojoj božici preko stola.
Gleda je ravno u oči par sekundi i baci gestu, ka ono, što ćeš popiti.. a ona ravno pogledom kroz njega… a on opet gestu… a ona ni treptaj, ne postoji, samo krozanj… on gleda nju, ona gleda zrak, postaje meni neugodno.. ali ne fermaje taj, gleda je ravno u oči… pilji i guta je… nestaje mu hrabrosti vidim trza nogom ispod stola… ali gore je ko špricer ladan i ne skida pogleda… a ona ko lavica smireno ga jede i jede pogledom koji ga ignorira do kraja.
Odustaje. Okrene se prema meni.
- Prijatelju, ja sam jebeno providno staklo.
- Ma nisi prijatelju već cura vjerojatno ima momka, možda joj je ovaj s njom momak, i eto… takva sudba, a ima i drugih što si navro baš za ovu, evo ove dvije crne ili ova njena prijateljica je isto slatka. Nije baš sretan.
Evo ti ga za pet minuta.
- Mislim da gleda tebe.
- Ma nije, garant, rekli smo da je ta božica tvoja… je li ti imaš ogledalo.. pogledaj se.. sve moje frendice lude za tobom a ti upro baš ovu koja te neće.
- Je li ti znaš što je vrhunac ljubavi, za mene?
- Jok.
- Neuzvraćena ljubav.
- Aha, lijepo, znači ipak mazohist.

Imao je on plan da ja uletim frendu i ispitam ga je li joj on momak.
Nema šanse velim.
Pa onda plan da se ja upoznam s frendicom joj pa onda njega, ja, s božicom.
- Ma slatka je ali nisam u tom filingu sada.
- Ništa nas ne ide večeras prijatelju.
- Ma kakvi, dosada živa, a to što si cijelu večer uspješno okolo sa raznim komadima, čak te dobro išlo s ovom estradnom zvijezdom, mene u godini dana ne pukne toliko.
- A je… imaš pravo, zaboravljam od ovog pića. Prebrzo se sve odvija.

Ostatak večeri isti ritam al’ iznenada dok sam se okrenu njega i šutljivog je jednostavno nestalo. Ko duhovi.
Odmah iza toga njihovog nestanka proplesao s frendicom od boginje do ujutro.

72188_365901293515319_58587770_n

Kolač tišine od mrkve za Oslo

Moj kum, kad je u svojoj Makarskoj, liti, priča nostalgično o Norveškoj, a kad je u Norveškoj i običan ga stolnjak moje matere, koji je, ni ona sama ne zna kako, objavila na svom Facebook profilu, pukne na naše studentske pakete od nje, tih dana.Još ga ta dvosmjerna nostalgija pomalo zbunjuje pa nije pohvatao da je njemu svugdje dobro, a je, i da je dom tamo gdje ti je lipo.

E pa moj kume, ova ti je i dalje zagrijana za slanje paketa, jedva sam ju odvikao,…ti samo ostavi ovdje adresu i siguran sam da će nešto već stići u Norvešku – uz iznenadnu SMS poruku: “Večeras, bijelo-plavi trajekt, Oslo, kasni malo oko deset, kapetanu Markusu sam dala 10 Eura, ti mu ne davaj. Ako zakasniš reko je da će biti tu parkiran do ujtra. Ispod kruha su ti nove kuhinjske krpe, ne bacaj ih, u njima ti je 100 KM – promijeni ih negdje, čula sam da tu do tebe u Švedskoj ima dosta naših koji su sada Bosanci….”

Zovi odmah
Obavezno je zovi čim ga otvoriš jer čeka kraj telefona napeta ko puška. Pardon, sad se modernizirala: čeka na iPad-u na Skype-u. Uključi kameru i sredi se malo jer će se ona srediti ko za kazalište. Komentiraj to.
Nemoj se truditi objašnjavati joj da ti nisi u Oslu već 500 km sjevernije. Ona to zna, bistra je, raca joj je takva, već se ono ka’ pravi malo, naime: Šikić mlađi je išao na neku izložbu pokojnog mu ćaće fotografija u Dansku, Kopehagen pa mu je uvalila paket za Markusa.

Lipo sve nabroji. Prvo pakiranje. Primjeti je li boja “likovine”, kojom je vezan paket, drukčija od zadnji put, to su ti one plastične trake što mi ćaća veže lozu i kivi okolo odrne. *ebeno režu ruke dok ga nosiš, ponesi rukavice i reci da je paket bio jako težak i da si izrezao ruke. Ono, daj malo na težini poklona, doslovno. Ovaj će dok gleda snimku snimke utakmice nešto iz daljine dobaciti na to u stilu eto sad vidiš kako je njemu težaku teško… Napomeni da ima fakultet.Kad vam gol, sa TV-a nadjača razgovor komentiraj taj gol ali samo ako se on zadere gooooooooooool…. ja obično tada pjenim uz spominjanje spolnih organa i uništeno djetinjstvo, jasno, ti to nemoj….

Rebus i 100 KM
Dobro pogledaj adresu na paketu i primaoca i pošiljaoca (ka’ da će sada Markus vraćati to iz Osla …) … jer je to rebus kojega on svaki put smisli – izgleda sve logično ali nije. Koncentriraj se na foru da tebi je, ali drugima nije. Tu je zajeb. Nešto je osobno, o tebi , što vas veže ali ti to nije drago baš… Komentiraj to kad skužiš i ne pravi mu se ponosno pametan sa zvanjem na partiju šaha jer ćete potući do nogu. Pazi da ti ona ne šapće rješenje jer se onda ne važi.

Pripremi se da će se sve čuti što pričaš većinu vremena, osim oko onih 100 konvertibilnih maraka koje je ona tajno tušnula, tada će te odnijeti u sobu da te priupita jesi li ih našao (ne tebe, već iPad).

Možeš joj se zahvaliti na suludoj vožnji do Osla jer ti je javila za paket tek par sati prije, tako da je malo iztrolaš u stilu: da nije bilo nikakvih krpa i da je paket bio malo otvoren. Čisto radi krvotoka da joj malo prokola. Zdravo je.

Unutar Paketa
I sad možeš početi nabrajati i komentirati sve što ima u paketu. Prije je bilo lakše, to preko telefona, …. mogao si reći da si probao od hrane sve i da je sve super, ali sad se u cilju obrane svojih gušta naoružala tehnologijom: naime, ona ima kameru na tom iPadu. Stoga neka Eva drži laptop sa kamerom, a ti lipo, da ona sve vidi, otpakiravaj polako, isprobavaj i izražavaj se oduševljeno, onako kako samo ti znaš.

Ne žuri, ko na telefonu, ona zna da je internet besplatan.

Dicu makni od komentiranja ali neka gledaju: oni sada te gušte ne kuže kao i svi mi u njihovim godinama ali će im ostati, kao lipo.
Ona kuži da oni ne kuže ali neće nikada komentirati. Njima će isto svakome poslati nešto.

Ako se slučajno zaboraviš izjasnit o nečemu, nema frke, ona će te suptilno priupitati u stilu: a kakvi su ti bili oni od jabuke. Molim te nemoj pobrkati što je skuhani i začinjeni spanjak a što blitva a što kupus u staklenim teglama. Je, znam, znam, da ima na svakoj tegli papirnata naljepnica, zaljepljena selotejpom i na njoj rukom ispisano ko štampano: sadržaj tegle sa datumom pakiranja u stilu:”Naša blitva, malo začinjena našim maslinovim uljem iz Podrunjice. Pakiranje: 29.04.2013″ Njegov mikro-troling sa pomiješanim labelama.

I kapetan bi sine
Pohane šnicele ti je najbolje pojesti odmah, stvarno su dobri svježi i dodaj da su još vrući. Napomeni da je kapetan Markus mirišući rekao: “lukter godt denne maten” i prevedi joj. Markusu objasni da to miriše brujet od jegulje i žaba koji se prolio jer je ovaj dolje opet lipio teće selotejpom koji se, jasno, odlipi kad se navlaži…s brujetom. I maslinovo ulje se prolilo, čuješ po mirisu kako grize za oči, domaće je. Nivea for men, gel za tuširanje, 2 komada – laži da si taman potrošio od zadnji put i donesi ih na lito sve dolje u Makarsku,… ja ih, evo gledam, imam točno 12 u WC od nje,… mislim da ćemo osvojiti neku nagradu kod Nivee sa svim tim.

Kolač tišine
Ako ne bude kolača od mrkve, a rekla ga je poslati, ne spominji to: nešto se gadno loše dogodilo u bašti i/ili okolo kad nije mogla nabaviti odgovarajuću mrkvu. Osjetit ćeš to kao prekid u razdraganom nabrajanju sadržaja, kao nelagodnu tišinu od pauze a i vidjet ćeš preko kamere: pogled uprt prema stolu a rukom sjetno briše nevidljivu prašinu u jednom smjeru, od sebe. Jasno da kod nje nema nikakve prašine po kući (ko da se sprema udavati ponovo) … već to ritualno odmiče od sebe taj bolni problem – nedostatka mrkve…. Preboli te kolače u neimenovanoj tišini zajedno s njom.

Pismo
E, sad, ako želiš uz sve to primiti i neko popratno pismo, napomeni prije kao usput da imaš neku obljetnicu.Dobit ćeš, od ćaće mi, tipično socijalističko pismo, pisano striktnim polu štampanim rukopisom s datumom i potpisima izrešetano savjetima i doskočicama. To plavo pozadi pisma je krivo okrenuti indigo, naime on pravi kopiju svega što piše i šalje okolo, a šalje dosta na materinu nesreću,… čisto ako slučajno kasnije bude nekih nesporazuma (sud i tako – neprijatelj nikada ne spava, itd… ili ako ti slučajno izleti da nisi od njih dobio nikada paket – samo će ti iz fascikle sa logom “Razvitak” puknuti na stol kopije) – ovi iz ex YU su radili “backup” prije nego je ta riječ i izmišljena na zapadu.Pročitaj ga naglas i prešućuj pravopisne greške. Ovaj će stišati utakmicu.

Neka, neka…
Za kraj, ona će tvoje brojne zahvale na svemu brzo prekinuti (jasno kad ih sve odsluša, a i on sluša ali se pravi da ne sluša ) uz riječi: nemoj mi molim te Bogdane zahvaljivati, valjao si ti mom sinu tokom faksa a valjaš i sada, e …. neka, neka, bit’ će još paketa.

Meni, u takvim situacijama uvali uvrijeđeno nešto u stilu: Nemaš mi šta sine fala govoriti. Ja sam ti majka.

000927640

Rafaelo i otkazi

U zadnje vrijeme skoro svaki dan trčkaram i zna biti dosadno tako usamo.
Na po rute obavezno svratim do jednog dućana kupiti malu bočicu Jane.
Tu me već odavno znaju i vremenom sam im postao domaći tako da nema izvolite već opet ti (osim kad im je gazda u dućanu).
I tako su shodno domaćoj atmosferi neke od njih nekako napravile da mi je čisto neugodno kad im dolazim u goste a da ponekad ne kupim rafaelo ili sl.
Samo žena zna napraviti da ti je neugodno ako joj nešto ne pokloniš svako malo a da nemaš nikakve “veze” s njom.
Sad me grize savjest što nisam dovoljno poklanjao onima s kojima sam bio u vezi :)

Uglavnom, tako ja odlučio malo naplatiti svoje rafaele.

Uđem u dućan i javim se Ani koja preslaže kapulu i dok mi tako nebitno ćakulamo prođe tip pored nas, ja zašutim i odmjerim ga, a ona me pogleda onako, polu suzavim očima. A? – kaže.
- znaš li ti tko je ovaj tip što je sada prošao ko’ morski pas? – opišem joj ja situaciju.
- a koda ja znam ikoga osim tebe? I tko je tip?
- to ti je suvlasnik ovog lanca dućana.
- jel? Nisam znala da XXX im još suvlasnika osim Mate vlasnika.
- je, čitao ja neki dan … to su ti oni suvlasnici u tajnosti, kad ti oni izađu iz sjena onda je gadno … vidi ga, kupio ko’ fol’ vodu i šnjufa okolo.

I tako odem ja po svoju bočicu a ona ga prati pogledam upitnika.
Nakon jednog kruga po dućanu punog bezvoljnih gestikulacija propalog poduzetnika dođe on do nje i priupita je u po glasa nešto a ona skrušeno odgovora ko’ na ispovjedi, pa tip odšeta dalje.

Vrnem se nazad do nje s bočicom:
- i šta te je pitao?
- da kako ide prodaja?
- i šta si ti rekla?
- a šta ću reći majketi nego da ide dobro?
- a otkud ti znaš da ide dobro, pa valjda on zna, on je suvlasnik?
- hm, vidiš, to me on testira. Otkazi? – pita ona mene ko’ za stručno mišljenje jer ja sam kao poduzetnik pa valjda znam kada i kako se dijele otkazi. U životu nisam dao niti jedan: meni svi odu na godišnji, ispucaju ga, pa se jave da su našli drugu firmu ;)
- a šta će drugo biti, božićnica? Testiranje za otkaze, to ti se tako radi? – znalački ću ja.

Ostala se malo misliti, onako, s rukom od kapule na ustima i onda grune iz nje utiho:
- nema šanse da ja dobijem otkaz, ima ova mala Dorotea, glupa je ko’ motun, sto puta sam joj rekla da čokolino ide kraj dječje a ne pseće hrane, bog je molovo, nek’ ona ide u Njemačku brati šparoge i tamo se kesiti znojavim studentima a ne meni ispred nosa … i rafaelo koji si joj kupio neki dana nije podijelila.
Odmah je odcupkala proširti glas Dorotei i ostalim curama.
A dok je tip izlazio brzo se snašla i pridržala mu vrata uz osmijeh. Godinama je znam i u život bi se kladio da joj onako prceljivoj to nikada ne bi palo na pamet.
Meni ih jasno, nije pridržala ali dok su se zatvarala mogla je čuti kako podvikujem za tipom: je li gospodine, što vi ispitivate ove prodavačice?

Usput sam se okrenuo prema njima u dućan, sa pogledom mužjaka alfa zaštitnika a one su na moje čudjenje imale izraz lica ko’ s one slike “The Scream”(Krik) od Munch-a.
Nijesu se usudile izaći iz dućana da nebi ispalo da imaju ikakave veze samnom, već su se sve sjatile na kameru koja je nijemo snimala kako se mi nešto prepiremo pa na kraju onako poduzetnički usuglasimo uz kucanje bočicama vode i zagrlismo se onako bratski.

A kako i nećemo, kad mi je to brat.
- jel brate a da isto ovako i u ovaj drugi dućan svratimo kad nas ide. – zagrijano ću ja.
- ma, dosta je bilo falši otkaza za danas idemo se radije praviti da trčimo okolo.
- može, nego oćeš ovaj rafaelo?

Priče zbilje i fikcije