Zagrljaj sa nepoznatom

– Gledaj, nema ti to smisla tako – derem mu se na uho u gužvari dok trešti njegov DJ frend iz školskih dana kraj kojega smo se naćupili.
– Koje?
– Pa to, svaka koja prođe ti je bockaš prstom po ramenu i smješkaš se, ne radi se to tako, vidiš da te svaka ignorira, jesi li ti išta naučio živeći od tog Tokija do NY.
– Ej, aj mi majketi dođi u London, nemam s kim okolo ovako izlaziti po noćnim mjestima, bili bi carevi noći, a ima mjesta samo takvih, ovaj Pep je kap u moru toga tamo, rokenrola bi bili prijateljuuuuuuuu, rooookernrooolaaaa!
– Ma hoću samo stani bockati ove u prolazu, je li to pali tamo?
– Normalno da pali – prsi se i gleda me pogledom ko zadnjeg seljobera iz provincije koji pojma nema.
– A nešto ovdje ne pali, jedino one pale dalje – skrušeno dodajem.
– Ove naše su… treba za njih masu love.

– Ma kakve love, puklo te piće, cure žele malo normalne zezancije a ne čudake oko sebe koji ih bockaju… evo maloprije nisi bockao i kako izgledaš ko avion, naočit, sve ti prilaze.
Bodrim ga ne bi li prestao jer ode on prekosutra a meni metropola selo malo, moram ja i idući tjedan ovdje izaći.
– A je ide me prijatelju, dobar sam samo tako. Ono, volim se koliko sam dobar. Nu me!
– Pa što je ovo onda, mazohizam tjeranja, dobro od tebe ali otjera i od mene.

Test za one normalne

– E, ovo ti je prijatelju test, koja ga prođe ta je normalna.
– Aha, kužim,… normalna. Znači normalna je ona koja padne na nenormalnog tipa, vauu, kako se ja toga prije nisam sjetio! Kako?!?
– A nisi prijatelju, to sam ja dugo o tome razmišljao. Vidiš, ovako: nenormalna cura kad izađe vani, pretvara se da je normalna i pada, na koga? Pa na one normalnog ponašanja, a ti, jasno, nisu normalni, ali nebitno sad oni,… jer zna ona da se to očekuje od nje. E, nije ona glupa već samo luda. E!
Dok, ova normalna, cijeli dan je dosadno normalna i kad izađe vani, jasno, želi se zabaviti i bude malo luda.
I one, što sada rade prijatelju? One isto to očekuju od normalnih likova a to je prijatelju, što? Pa da se nenormalno ponašaju!
I tu nastupam ja.
Dolje, u nas ove prve zovemo “kokoši” a ove druge “cure”.
– Aha, vidi, vidi, znači tako to ide? – divim mu se… ono, nemam riječi.
– A e – poentira.

Boginja

Ukipio se iznenada ko pitbulterijer i samo gleda.
– Joj evo opet ove male boginje, ajme ko iz filma je… ajme nema ti ovakvih po svijetu.. najbolja cura večeri… joj najbolja… nju bih odmah ženio… njoj bi djecu pravio,… vidi je… kako je neispitana, ona nema pojma koje je vrelo seksipilnosti a to joj jedino ja mogu otkriti… uf! Ona ima najljepše ono što je najvažnije kod cura!
– A to je?
– Evo ovaj tu dio – zadiže jaketu na boku – ovaj dio prevoja od boka prema struku ta igra nagiba osi tijela i krivina koje opijaju i tjeraju te da samo to ljubiš i gledaš… i ljubiš.. znaš, ja znam biti predan satima tome, strpljiv sam ko konj,.. samo tako.. a i one su zahvalne.. uvijek se vraćaju radi toga. Uvijek!

I kažu mi to a i drago mi je kad mi to kažu. Joj što volim taj dio ženskog tijela.. uf! – trese glavom i rukama gnječi facu do boli dok urliče od strasti sjećanja, i sva sreća u ritmu muzike je pa smo nekako u normali.

Smiri se i zagrli me, a na uho:
– Azijatkinje to imaju najljepše – dodaje mi klimajući glavom znalački smireno, zaljubljeno sjetno, iskustvom vuka proputovanih oluja, onako, u povjerenju.
– Mala ima prkno – prene nam romantiku njegov prijatelj i razbi ljepotu ženskog tijela u komadiće. Tip je cijelu noć šutio, pijuckao pivu i imao je do ujutro samo tu rečenicu. Samo tu! Gledamo se, i onako pokisli uzdahnemo.

Faker a ne plačljivac

– A znaš da neke ne svršavaju – mijenja ovaj temu.
– Ma bogati, vidi vidi, tko bi rekao?!? – sarkasticiram ga, a on tjera dalje.
– Je je, a znaš prijatelju da se ja trudim i trudim, al’ kod nekih ne ide nikako pa to ti je, a rekao sam ti kako sam satima strpljiv… svašta radim.. mislim ono kreativan sam, predan, volim to.. ali neće i neće…
– Čudna su ta njihova tijela, kod nas je to nekako jasno.
– Jasno da je jasno ali mene to kod tih nekih mori. Baš me mori. Nisam sretan kad one nisu sretne kao ja!

Počeo me malo brinuti.. ima facu na granici plača. Eebate ode ovo u krive vode, rasmoljiti će mi se ovdje u suze ko curica, osramotit više nego sa bockanjem.
I što ću reći frendicama koje nas upravo gledaju kad budu pitale: “A što ti se ovaj tvoj frajer rasplakao?”
Evo nemam blage veze kako bi ženska glava reagirala kad bi im rekao istinu: bili on bio veći ili manji frajer u njihovim očima?!? Ovo moram jednom testirati.

– Ma to ima ponekad dosta cura.. sve je to OK, tjeraj ti svoje, ne treba oko toga dramiti, nadoće im već nekako… a zna se dogoditi da im to proradi kad promijene frajera.
– Hoćeš reći da je nešto do mene? – gleda me ko da sam mu s materom spavao… i misli se i vrti filmove.
– Ma nije, di će do tebe biti… netko im legne a netko ne… ima nas svakakvih pogledaj nas samo kakvi smo?

– Je ima ih svakakvih… a neke se brate mili ono baš seksaju preko k****.
– A meni je to u redu, preko čega bi drugog?
– Ma vidi se da to nekako ne vole… bezvoljno, ne znaju se seksati ono, ono, muški!
– Ja i ne bi baš volio da ona to radi ko muško, malo bi me to plašilo – drvim ja svoje a on vrti dalje svoj film
– Rade to valjda radi pritiska sredine, ka što se i udaju. Kao ono, to joj rade sve frendice a onda ti ona umisli da i ona mora… pa to ispadne neugodno i naporno… i oboje jedva čekamo kad će sve to skupa završiti… znaš li ti kako to zna biti tužno a radosno bi trebalo biti.
Takve ne bi smjeli trošiti prijatelju… nikako, to ubija muškost.
– A daj… budi malo čovjek… bar se takvima daj iz samilosti, nu te, šteta je.
– Razmislit ću – dobaci sjetno, krila mu narasla pa počne bockati trojku u prolazu.

Trojka

Ma drag mi je al’ što me noćas osramoti isukrstati, pola ovih me zna iz viđenja a pola sa fejsa. Ode mi reputacija u p**** materinu,… ženski Google metropole će mi srozati muški ranking samo tako.
I baš je morao bocnuti ove tri što sretoh maloprije u gradu. Parkiram se i lipo mi milo što nađoh tako blizu centra a bilo je još jedno malo dalje,… i na njega bi od sreće i nagomilanih parkirnih frustracija. A normalno da će i biti… pa tko izlazi u 2 po ponoći vani… tko?!?

I tako, sav ponosan, našprican i prpošan izlazim i u hodu zakopčavam remen a iz zasjede, iz mrkle tame s druge strane ulice:
– A, usred grada se pišucka, a? – dobacuje jedna iz trojke. Uvijek su u formaciji trojke, uvijek! To je ta formacija koja se teško osvaja.
– Ma nije, majke mi, al ti ja ličim na takvo što, aloooo! – idem prema glasnogovornici da razriješim neugodu. Nju znam prvi put od prošli mjesec, utrpala mi se u autu sa pola još nepoznate ekipe i pripita cijelo večer tulila mi u uho: “Ti si genijalan tip… genijalan…, kako te ja prije nisam srelaaaaaaaa u životuuu svoooom!”

Tu je i ova s afro frizurom koja mi se odavno sviđucka. Pa što osramoti baš pred njom!
– Daj pet, što ima? Gdje ćete? – motam se oko njih dok defiliraju prema gradu.
– Toj ruci? Ni u ludilu – odgegaše a ja ostadoh ko…. hm, popišan.
– Baš ti je lijepa frizura – promucam u bradu ovoj s afro frizurom.
– Hvala – promrsi s predumišljajem nakon užasno duge pauze.

Zagrljaji

Sad ovoga mog probam kultivizirati.
– Daj ajmo nešto drugo oko cura a da nije lova i bockanje, evo gledaj,… a ti samo šuti.
Dvije se naguravaju u prolazu kraj nas, napirlitane, namrgodjene, na uho jednoj prilazim.
– Cure, ja i prijatelj nudimo: ja zagrljaj on poljubac, birajte.

Pogledaše njega, pogledaše mene, tijesno je izgleda… misle se, što jest jest frend je mačoizirana brija al za ljubiti ovako javno, hm.
Ja raširio ruke u očekivani zagrljaj, s blaženim osmijehom punim topline, bacim oko na ovog mog a on me gleda, ka ono, što on sad treba napućiti usne?!?
Pa jesi ti lud, gestikulira.

Prva, polako priđe, nos na nos, gleda me ravno duboko u oči, ko zvijer kad ispituje nepoznatu jazbinu, trepne al’ ne otvori oči.
Raširi ruke i uroni cijelom puninom u moj zagrljaj.
I dugo je to trajalo, baš ono zagrljaj iz duše.
Ko za isplakati se ali nije taj.
Pustiš se neobavezno, utoneš, razneseš se širinom tijela uz njeno tijelo.
Ona isto.
Osjetiš to.
Ne mičemo se.
Pravi topli ljudski erotizirani zagrljaj.
Čist.
Znaš da je to sada i nikada više. Ne znate se niti ćete se upoznati.
Nema ni prostora ni ljudi oko vas. Sve stane.
Neće pamti ni ona tebe ni ti nju. Nema potrebe.
Samo ćete pamtiti taj osjećaj zagrljaja.

I druga uradi isto.

Kao da nam je to svakodnevno.
Grljenje s nepoznatim je u redu.
Pričanje, upoznavanje, plesanje, s nepoznatim… jok.

Popraviše odore i nastaviše sa osmijehom dalje.
– Eto – kaže mu ja.
– Eto – kaže on, i nije mu drago a već idu nove. Ista situacija.
– Cure, prijatelj i ja nudimo zagrljaj – ovo s poljubcem sam izbacio, ipak je zajednički tulum, da ga ne rastužim.
Obje zagrliše obojicu istovremeno ko ragbi ekipa.
Zadržasmo se pristojnih nekoliko trenutaka da udahnemo te nenadane emocije.

– Ide nas a?
– Ide.

Lavica neuzvraćene ljubavi

Sad kad je napunio baterije hrabrosti smjelo se okrene ovoj svojoj božici preko stola.
Gleda je ravno u oči par sekundi i baci gestu, ka ono, što ćeš popiti.. a ona ravno pogledom kroz njega… a on opet gestu… a ona ni treptaj, ne postoji, samo krozanj… on gleda nju, ona gleda zrak, postaje meni neugodno.. ali ne fermaje taj, gleda je ravno u oči… pilji i guta je… nestaje mu hrabrosti vidim trza nogom ispod stola… ali gore je ko špricer ladan i ne skida pogleda… a ona ko lavica smireno ga jede i jede pogledom koji ga ignorira do kraja.
Odustaje. Okrene se prema meni.
– Prijatelju, ja sam jebeno providno staklo.
– Ma nisi prijatelju već cura vjerojatno ima momka, možda joj je ovaj s njom momak, i eto… takva sudba, a ima i drugih što si navro baš za ovu, evo ove dvije crne ili ova njena prijateljica je isto slatka. Nije baš sretan.
Evo ti ga za pet minuta.
– Mislim da gleda tebe.
– Ma nije, garant, rekli smo da je ta božica tvoja… je li ti imaš ogledalo.. pogledaj se.. sve moje frendice lude za tobom a ti upro baš ovu koja te neće.
– Je li ti znaš što je vrhunac ljubavi, za mene?
– Jok.
– Neuzvraćena ljubav.
– Aha, lijepo, znači ipak mazohist.

Imao je on plan da ja uletim frendu i ispitam ga je li joj on momak.
Nema šanse velim.
Pa onda plan da se ja upoznam s frendicom joj pa onda njega, ja, s božicom.
– Ma slatka je ali nisam u tom filingu sada.
– Ništa nas ne ide večeras prijatelju.
– Ma kakvi, dosada živa, a to što si cijelu večer uspješno okolo sa raznim komadima, čak te dobro išlo s ovom estradnom zvijezdom, mene u godini dana ne pukne toliko.
– A je… imaš pravo, zaboravljam od ovog pića. Prebrzo se sve odvija.

Ostatak večeri isti ritam al’ iznenada dok sam se okrenu njega i šutljivog je jednostavno nestalo. Ko duhovi.
Odmah iza toga njihovog nestanka proplesao s frendicom od boginje do ujutro.